Protojerej-stavrofor Velibor Džomić i koordinator Pravnog savjeta Mitropolije crnogorsko-primorske u intervjuu za „Dan“ komentarisao je takozvani inovirani predlog zakona o slobodi vjeroispovijesti i pet vladinih mitova, koji su juče objavljeni na njihovom tviter nalogu. Istakao je i da se predlagač zakona prema preporukama Venecijanske komisije (VK) odnio veoma selektivno.

•Vlada je juče na svom tviter nalogu objavila „pet mitova o predlogu zakona o slobodi vjeroispovijesti“.

– „Tvit-mitovima“ su, zapravo, potvrdili svoje namjere na koje ukazujemo. Bolje bi bilo da su argumentovano odgovorili na 92 strane primjedbi koje smo im dostavili. Apsurdno je što na pravna i istorijska pitanja odgovara vladina Služba za informisanje. Prvo, opet je iskazana namjera Vlade da pred svojim podređenim organima, a ne pred nadležnim sudom, poništi zakonito stečena prava kako bi se svetinje oduzele od Crkve u pravnom smislu i „upisale kao vlasništvo države“. Drugo, kada je Sveti Sava ustrojio Zetsku episkopiju nije postojala država Crna Gora nego Zeta kao dio srednjovjekovne srpske države. Opšti imovinski zakonik citiraju izvan konteksta, a namjerno su preskočili odredbe o Crkvi kao „imaoniku“, tj. vlasniku svetinja i zemljišta i sve druge iz kojih se vidi da je Crkva bila vlasnik crkvene imovine. Ne razlikuju ograničenje prava od prava. Ograničava se samo onaj koji ima pravo, a ne onaj koji ga nema. Treće, niko nije rekao da „država tjera vjerske zajednice da se registruju“, nego je ukazano da se prekida stečeni pravni subjektivitet i da će im se dodjeljivati novi u postupcima registracije i evidencije. Četvrto, navode Prestonicu Cetinje kao vlasnika Cetinjskog manastira, a preskaču odluku Ustavnog suda kojom je taj upis poništen, ali organ koji je pod kontrolom Vlade godinama ignoriše tu odluku najviše sudske vlasti u Crnoj Gori. Zašto preskaču ukaz knjaza Nikole iz 1895. godine, kojim je kao sveto i nepovredivo potvrdio pravo svojine Cetinjskog manastira nad cijelim Cetinjskim poljem. Zašto taj upis Prestonice ne osporavaju? Zašto je samo taj upis za njih zakonit, a svi ostali nisu? Peto, javna rasprava, u smislu propisane procedure, nije postojala, a okrugli stolovi nisu imali nikakve veze sa budućim zakonom. Ako govore o „javnom interesu“ u vezi predloga zakona, zašto ga nisu obrazložili. Čudi me da neko tako pravno i istorijski neargumentovano tvituje u ime Vlade.

•Vlada tvrdi da je u predlogu zakona unijela sve preporuke iz mišljenja Venecijanske komisije. Kako Pravni savjet Mitropolije gleda na tu tvrdnju?

– Prije svega, ukazao bih na nešto što se, čini mi se, brzo zaboravilo. Tzv. inovirani predlog zakona je pokazao da tekst predloga zakona nije podržan od VK na način i u obimu u kome je saopštila Vlada 24. juna ove godine. Šta su „inovirali“ ako je u tom tekstu sve bilo u redu? Predlagač zakona se prema preporukama VK odnio veoma selektivno.

•Koje ključne preporuke Venecijanske komisije nisu unijete?

– Mi smo notirali 36 suštinski bitnih preporuka VK. Do besmisla su dovedene ključne preporuke u vezi odredbi o podržavljenju, tj. nacionalizaciji sakralnih objekata i nepokretnosti koje su kroz vjekove zavještavane crkvi, a ne državi. Na primjer, vrlo jasno je ukazano da se na taj slučaj ne mogu primijeniti nikakve ad hok odredbe, a u predlogu zakona je primijenjen ad hok i po svemu protivustavni, diskriminatorni postupak. Uočljiv je vladin bijeg od sudskog dokazivanja svog prava svojine, gdje bi teret dokazivanja bio na državi, koja tvrdi, i to bez dokaza, da je crkvena imovina bila državna do 1918. godine. Predloženo rješenje nije ništa drugo do nasilje nad pravom.

•Ima li sličnog primjera u savremenoj Evropi?

– Nema. Ovdje je u pitanju primjena turskog modela Kemala Ataturka sa početka HH vijeka. Pogledajte samo kako je Ataturk prije skoro sto godina ustrojavao „državni identitet“. Neshvatljivo je da se danas u Crnoj Gori vrši recepcija Ataturkovog turskog modela.

•Predstavnici Vlade su više puta pokušavali da pravdaju svoje stavove navodima da je crkvena imovina u Srbiji u svojini države.

– U pitanju su netačni navodi. Imam desetine izvoda iz katastra Republike Srbije i iz njih se vidi da su manastiri kao kulturna dobra, poput Studenice, Žiče, Ravanice, Manasije i drugih, u crkvenoj svojini. Manipulišu Hramom Svetog Save na Vračaru, a iz lista nepokretnosti se vidi da su Hram, Mala crkva i Crkveni dom u svojini Crkve, a da je gradsko građevinsko zemljište u svojini države. I to samo zbog toga što je zemljište oko Hrama oduzeto Crkvi poslije rata i još uvijek nije vraćeno Crkvi. Evo, ako im je toliko stalo neka primijene srbijanski model kad im je mio i kad se već na njega pozivaju. Smiješno je pozivanje na Srbiju uz recepciju Ataturkovog modela.

•Mitropolija je optužena da je odbila dijalog i da je sa njom nemoguće postići konsenzus.

– Naša Crkva je još 2012. godine predala Vladi Nacrt ugovora i zvaničnim aktom je izrazila volju da sa državom zaključi ugovor na isti način kao što je učinjeno sa jednom crkvom i dvije vjerske zajednice. Imam dokaz o tome. Do danas nismo dobili nikakav odgovor. Postoji presuda Suda u Strazburu u slučaju Hrvatske po kojoj je država obavezna da bez odlaganja zaključi sporazum sa svakom crkvom ili vjerskom zajednicom koja je zainteresovana. Zar neko ko je pripremio i Vladi dostavio Primjedbe na Predlog zakona na 92 strane time pokazuje da nije za razgovor i postizanje konsensusa? U pitanju je tendenciozna zamjena teza.

•Iz Vlade navode i da oni neće određivati ko će da služi službe u hramovima.

– Da nije člana 64 Predloga zakona onda bi neko mogao da misli da je to tačno. U tom članu je vrlo jasno iskazana namjera da Vlada kao organ sekularne države odlučuje o načinu korišćenja vjerskih objekata. Počev od određivanja ko će i da li će u svetinjama da vrši bogosluženje do, kako nedavno reče jedan advokat, pretvaranja Svetinja u poslastičarnice ili restorane.

•Jasno je da predlog zakona unosi ne samo podjele u pravoslavni živalj nego i da ugrožava i međukonfesionalne odnose. Kako bi se ovakav zakon odrazio na međukonfesionalne odnose i vjersku toleranciju?

– Predstavnici vlasti se svako malo hvale multikonfesionalnošću Crne Gore, i to je dobro. Ali, iza toga stoji pitanje kvaliteta odnosa među konfesijama. Znam da se multikonfesionalni odnosi bitno narušavaju kada se podriva ustavna jednakost pravnog položaja različitih vjera. Sveta stolica i međunarodna zajednica su to vrlo dobro uočili.

•Predlog zakona je u Skupštini. Kako vidite izlaz iz ove situacije?

– Prvo, politiku treba pomjeriti u stranu, a u centar staviti pravnu struku. Ona može pomoći da u ovom slučaju ne bude ni pobjednika, ni poraženih. Najbolje bi bilo da Vlada, kao što je to više puta do sada činila, povuče predlog zakona iz skupštinske procedure, započne otvoren, inkluzivan i institucionalni dijalog sa crkvama i vjerskim zajednicama, pravnim ekspertima i predstavnicima civilnog sektora. Sjutra bih se složio da se aktivira instrument TAEKS pred Evropskom komisijom, a to znači da Vlada pozove EK da pošalje eksperte da pomognu u pripremi budućeg zakona.

S.R.

---

U slučaju likvidacije, slijedi ponovno rađanje vjerskih zajednica
•Više puta ste govorili o prekidanju stečenog pravnog subjektiviteta crkve i vjerskih zajednica. Šta to znači?

– To bukvalo znači pravnu likvidaciju crkava i vjerskih zajednica kao pravnih lica u Crnoj Gori. Smjernice OEBS-a i elementarna pravna logika nalažu suprotno, tj. poštovanje stečenog pravnog subjektiviteta. Nakon zakonske likvidacije, predviđeno je novo pravno rađanje crkava i vjerskih zajednica. I to svih koje postoje.

•Do javnosti je došlo mišljenje stručne službe Odbora za zakonodavstvo. Uslijedila su nemušta objašnjenja, a potom i navod da je hakovana skupštinska imejl adresa.

– Ne znam da li je bio hakerski napad, ali znam da hakeri, pa još ako su iz inostranstva, nisu kadri da napišu onako stručan i pravno utemeljen tekst. Ono je pisao neko ko izuzetno dobro, i to u pravničkim nijansama, poznaje Ustav i pravni poredak Crne Gore. Šta god da je, taj tekst treba pažljivo pročitati i koristiti u Skupštini.



”Politiku treba pomjeriti u stranu, a u centar staviti pravnu struku, ona može pomoći da u ovom slučaju ne bude ni pobjednika, ni poraženih